Ugljikohidrati su glavni izvor energije za sve tjelesne funkcije i mišićni rad i neophodni se za pomaganje u probavi i asimilaciji drugih tvari.

Ime ugljikohidrata potječe od nekadašnje pretpostavke da su to spojevi sastavljeni od ugljika i vode. Nekadašnja je definicija sada znatno proširena jer u tu skupinu spojeva spada i čitav niz spojeva svrstanih u slijedeće skupine:
a) šećerni alkoholi;
b) amino-šećeri;
c) anhidro-šećeri i
d) deoksi-šećeri.
Za naš organizam ugljikohidrati su isto što i gorivo za vozila. To znači da su te tvari potrebne kako bi se naš metabolizam (izmjena tvari) uopće mogao odvijati.
Ugljikohidrati predstavljaju najznačajniji izvor energije od svih prehrambenih tvari koje svakodnevno unosimo u organizam. U našoj prehrani ugljikohidrati zauzimaju 55-60% ukupnih kalorija unesenih tijekom dana putem hrane. Jedan gram ugljikohidrata izgaranjem daje oko 4 kalorije, poput proteina, a više od dvostruko manje no 1 gram masti.
Dugo vremena smatralo se da je količina ugljikohidrata u prehrani pokazatelj prehrambenih navika određenog stanovništva ili čak ekonomskog statusa promatranog pučanstva. Naime, vrijedilo je uvriježeno mišljenje da ljudi niže platežne moći koriste u svakodnevnoj prehrani više ugljikohidrata (kruh, krumpir, riža), od onih čiji je ekonomski standard na višoj razini i u svojoj prehrani uključuju znatno manje ugljikohidrata, a više proteina (meso, mlijeko, sir) i masti. No, znači li takva podjela da se ekonomski bolje situirane populacije zdravije hrane? Ne mora biti tako!

Kako su podijeljeni unutar skupine?

Ugljikohidrati ili šećeri su skupina vrlo raznolikih spojeva koji se nalaze u našem organizmu, a budući da čine i sastavne dijelove životinjskih i biljnih vrsta, dobivamo ih u velikoj mjeri putem hrane. Dijele se u jednostavne šećere ili monosaharide, oligosaharide i složene šećere ili polisaharide.
Monosaharidi ili jednostavni šećeri sastavljeni su od samo jedne molekule ugljikohidrata. U hrani od monosaharida nalazimo uglavnom samo glukozu (ima je mnogo u kukuruzu i drugom povrću) i fruktozu (nalazi se u medu, u raznom voću, voćnim proizvodima i naziva se još voćni ili grožđani šećer). Glukoza je i glavni monosaharid u našoj krvi čije koncentracije moraju uvijek biti prisurne unutar određenih granica (3,5 - 5,5 mmol/l) kako bismo svim tkivima, a prvenstveno mozgu osigurali dovoljan izvor "hrane i energije".
Oligosaharidi su šećeri sastavljeni od dvije pa do deset jedinica monosaharida. U prehrani su najznačajniji disaharidi (sastavljeni od dvije jedinice monosaharida). Najpoznatiji disaharid je saharoza ili stolni šećer. Dobiva se preradom šećerne repe (lat. Beta vulgaris) ili šećerne trske (lat. Saccharum officinarum). Ta se vrsta šećera u posljednje vrijeme jako "napada" i preporuča se uzimanje tog šećera samo u obliku tzv. "nerafiniranog, sirovog smeđeg šećera".


Gdje je tu istina?

Ime "sirovi šećer" ima pogrešno tumačenje. Ne možemo kupiti pravi sirovi šećer. Sav šećer prisutan u prodaji bar se djelomično prerađuje kako bi se odstranile nečistoće i druge primjese. Smeđi šećer je prerađeni šećer obložen melasom. Jedina prednost uzimanja ovog šećera u odnosu na bijeli šećer je ta što on ne dovodi do dodatne fermentacije ili dodatnog vrenja uvjetovanog mikroorganizmima u našem probavnom sustavu (crijevima).
Saharoza ili stolni šećer je doista opasna namirnica u bilo kojem obliku. Najbolje je upotrebu tog šećera u svakodnevnoj prehrani svesti na najmanju moguću mjeru. Naš organizam nikako nije stvoren, a nije ni prilagođen na ogromne količine saharoze koje svakodnevno konzumiramo. Najopasnije je to što često nismo svjesni da konzumiramo stolni šećer jer je on "skriven" u nekom proizvodu. Kada govorimo o nazivu "skrivene kalorije' u prvom redu mislimo na šećere (saharozu) i masti koje ne vidimo na prvi pogled u nekoj namirnici.


Višak šećera - mast

Važno je napomenuti da sav suvišan šećer koji se u našem organizmu ne iskoristi u obliku energije pretvorit će se u rezarvnu mast i jako je odgovoran za pojavu gojaznosti. Prekomjerno uživanje šećera osim što dovodi do gojaznosti, može uzrokovari oštećenje žlijezde gušterače, pa uz utjecaj stresa i nasljednih čimbenika dolazi do pojave dijabetesa ili šećerne bolesti. Nadalje, dovodi do oštećenja krvnih žila i pojave ateroskleroze.
Upamtimo: stolni šećer daje energiju, stvara masne naslage u našem organizmu, a ne unosi u organizam ni vitamine ni minerale!

Disaharidi-polisaharidi

Od ostalih disaharida potrebno je spomenuti laktozu ili mliječni šećer. To je proizvod mliječnih žlijezda i osnovni šećer u mlijeku. Najviše laktoze sadrži majčino mlijeko (7%), dok su kravlje, ovčje i kozje mlijeko siromašniji laktozom (sadrže je od 4.5 - 4.8%). Laktoza je približno tri puta manje slatka od saharoze, ali osigurava visoku nutritivno-energetsku vrijednost.
Polisaharidi su složeni ugljikohidrati sastavljeni od velikog broja monosaharidnih jedinica. Najčešća građevna jedinica polisaharida jest monosaharid glukoza. Polisaharidi predstavljaju:
a) rezervne ugljikohidratne tvari biljaka (škrob) i životinja (glikogen);
b) gradjevne strukture biljaka (celuloza).
Dok se škrob i glikogen normalno razgrađuju u našem organizmu, celuloza predstavlja namirnicu koju svrstavamo u skupinu "dijetarnih vlakana". Takve se namirnice ne mogu razgrađivati u našem organizmu, ali su neophodne u održavanju normalne probave i formiranju stolice.

Složeni ugljikohidrati

Složeni ugljikohidrati značajna je skupina namirnica koja u našem organizmu osigurava dovoljnu količinu energije za normalno odvijanje izmjene tvari. Budući da su izvor tih spojeva visokovrijedne namirnice poput riže, krumpira, žitarica, voća i povrća danas se jako preporučuju u prehrani jer uz ugljikohidrate unose u naš organizam i čitav niz neophodnih minerala i vitamina (preuzeto sa www.plivazdravlje.hr ).